Balkan.Boy / Extreme Underground

Dobrodošli na moj blog....

12.07.2007.

Dičinja posla...

 

E ja, sjećam se tih dana. Dobiješ nove tene i čini ti se da trčiš ko oni crnci na sto metara što budu na televiziji. Još mi u glavi ona scena kad je mater dobila novi sat, a ja sam bio opsjednut čekićem. Spojite to dvoje i dobijete – degenek.



Uvijek sam volio kad dođe Mila Đekina u babe i donese mi smokija i bombona, al zato me vazda bilo stra cigana. Dođu prodavat metle ili neke čandrljine i baba mi rekne da će me odnit ako ne budem sluša, ili da će mi pratar odrzat jezik ako budem laja.
Evo me danas, živ i zdrav, i sad ja lajem protiv tamo nekog pratra, a ciganima prodajem džidže midže na buvljoj pijaci.

Nego, svi se sjećaju kad su nas pitali : „Štaš ti bit kad narasteš?“ – od učiteljice koju sam jednom zezno da sam dobio 5 iz kontrolnog iz prirode i društva, do tetke koja me čuvala dok sam bio mali i plašila me Fredi Krugerom.
Nisam baš bio preopterećen time, važnije mi je bilo da imam dovoljno para da kupim kolač u Đeze dok idem u školu i da ne moram sjedit s nekom curom. Svi ovi su htjeli bit neki astronauti ili ti ga vozači ultrabrzih auta. Kolko sam skužio ženske se nisu oko toga sekirale, važno je bilo igrat lastike i nadat se da ćeš za rođendan dobit skočka.

I tako idem ja kući jednom, kad tamo na ćoši pijace i samoposluge u kojoj smo krali čokoladice stoji troje-četvero ljudi mašući sa sto iljada para. Booookte okle im onliko?
Svi ih pozdravljaju, imaju zlatna prstenja, ona velika što imaju bombon u sredini i naočale ko u filmovima Džejms Bonda. Rodio se prvi san o odrastanju, oću bit – Švercer!

Odma bi reka babi da mi napravi velike džepove na gaćama jer neću imat di s parama. Kupio bi sve ninjdža kornjače i hi men figure, sve igrice na pijaci i najbolji džojstik koji se nikad ne pokvari. Ne bi iša više u školu i kupija bi cilu trafiku sa sličicama Cro-Army iako mi fale samo 15-ka i 67-ica u albumu. Ma cili dan bi igra klikera i to samo sa mjesečarima, a prijatelje iz razreda bi vodio u Tip-Top na slanac ili u Stojke u kuhinju da uzmu šta god oće.

I sve bi bilo fino da mi nije onaj Adem iz prve klupe sa naočalama, što svaki sat pita molim-van, reko da su oni lopovi i da kidnapuju djecu pa ih prodaju, i da su jednog švercera ubili jer je bio dužan pare nekom. U tren oka ostadoh bez sna... Adem je otišo na ledinu isprid škole izmlatit onog malog što mu je napisa na torbi da je ćorav, a ja sam slegnutih ramena pošao kući jer će se svaki čas krava otelit.

Image Hosted by ImageShack.us

Volio sam Milavu, a i kokoši iza kuće... Krmenja su mi uvijek bila zanimljiva ali nikad nisam smio prić blizu njih da ne ostanem bez ruke ko čika Drago. Imali smo mi i mačaka i ćuku, a jedno vrijeme i zečeve dok ih dedo nije zaklao. Životinje su mi uvijek bile drage iako misterija o krepanoj kokoši još nije otkrivena. Žao mi je bilo kad sam je ufatio za vrat i vrtio ko na ringišpilu. Kad sam je pustio ona se više nije ustala, a nikom nisam reko šta je bilo iako me baba pitala jesam li ja gađa kokoš tičarkom. Nikad! Samo vrapce jer oni pojedu sav onaj koncentrat što baba kupi kokošima...
Od tada sam se brinuo za životinje i mislio da bi mogao bit – Veterinar!

Imao bi punu kuću životinja i pomagao bi im kad su bolesne. Nisam mogao zamisliti dan bez domaćeg mlika i čokolina, a isto tako ni bez Meri – najpametnije kuje na svijetu. Ma kad bi postao veterinar davao bi svim životinjama najbolju hranu i nikad mi ne bi podletile pod auto. Znam da bi me volile jer bi priča s njima, išli bi u šetnju i na brdo iako je gore uvik onaj pijani Ivica Grepo što ostavi krave priko noći vani na kiši paonda one muču i ne mogu spavat.

Još se sjećam kad me zatvorija u sebe u garažu, zaključa i pripeo junca isprid vrata. A ja mlatija po limenim vratima dok ih nisam razvalija, a junac se valjda pripa i pobiga.

Jednog dana je doša veterinar kod nas! Eee kako sam bio sretan. Rekli su da će škopit krmenja, a ja sam mislio da je krme bolesno pa da će mu dat neki lijek da ozdravi.
Pošo ja gledat neću li štogoć naučit pa da ne moramo zvat veterinara drugi put.
I šta bude? Krme skiči ko ludo, ovi ga drže, a on ga riže tamo doli... Ajme ti ga majko, pa ja sam mislio će mu veterinar pomoć da ga manje boli kad ono suprotno. Ža mi bilo našeg krmeta i reko sam da ako su to veterinari onda neću bit ko oni kad narastem.

Ništa od toga... Ali sjećam se još jedne maštarije. Znam da je bio prohladan dan prije raspusta i bacali smo petarde ispred škole. Volio sam vatromete i one zelene piratice, umjesto sendvića na odmoru čuvalo se za novi paket. Eeee kad bi imo onu trgovinu di ima kupit petardi – valjda se tada i javila ideja o poduzetništvu. Znam da sam kupovao petarde i prodavao ih skuplje nego što bih ih sam platio. Nije uvijek bilo za pare – jednom za loptu, a nekad čak i za zadaću.
Sve dok jednom nisam ubacio jednu u onu cijev što viri ispred škole pa me neko nije izdao. Moro sam ić u pedagogice i onda mi je rekla da je jedan mali osto bez prstiju radi petardi. Od tada ih nisam više ni kupovao ni prodavao...

Gledao sam puno filmova, i znao ić pješke u onu videoteku iznad pošte – Mea Culpa se zvala.
Indijana Džons, Rambo i Brus Li su mi bili idoli i zamišljao sam kako imam videoteku i cijeli božji dan samo gledam filmove. Kako bi to bilo dobro! Još su me zvali Robot dok sam iša u školu jer sam imao iste pokrete ko Robokap. Onda sam se sjetio kako mi je mater uvik znala reć da će mi otić oči koliko gledam televiziju i da ne sjedim blizu ekrana – jer ću morat nosit naočale. I ta ideja je polako padala u zaborav jer se Mea Culpa zatvorila, a i video se pokvario kad je pojeo bratove lego kocke.

Htio sam ja bit i golman jer sam dobro branio, valjda zato što nisam znao igrat i driblat. Nastavnik Čota nas ko i obično natjerao da igramo u atletskim majicama u 7 po ujtru na 1. satu tjelesnog. Odlučujuća utakmica – zadnja u sezoni za 5d razred, još vodimo i mene spuca lopta direkt u glavu. Je obranio sam, i odma me slijedeći sat prozvala Matematiku. Nisam ništa znao al nije mi dala jedinicu. Valjda je mislila da sam crven jer me stid što ništa ne znam.

Evo me danas na studiju, 3. godina ekonomije, Zagreb.
Više me nitko ne pita šta ću bit kad narastem.
Svi su više manje navikli na činjenicu da jedan dio mene nikad neće odrasti.

18.06.2007.

You have the right to remain silent...

 

Da jedan običan dan može nekome biti iznimno zanimljiv i napet uvjerio sam se mnogo puta. Nije ovdje riječ o get-a-lajfašima* već o drugačijoj percepciji i izražavanju. Da ne duljim – primjer slijedi :

Jutros sam se, nakon burne noći, ustao i otišao do kuma kojeg nisam vidio dulje vrijeme. Morao sam mu vratit onu čakiju što mi je posudio, a neizostavna zajebancija je slijedila. Baš smo raspravljali kako, recimo – nikad ne bi bio s curom koja ne voli pogledat Seinfelda. Uvalio mi je dobitni listić iz kladionice da mu podignem lovu što sam i uradio. E da, morao sam i u ljekarnu po sinusan kapi jer me sinusi nešto muče u zadnje vrijeme. Uglavnom, ništa posebno – kasnije otišao na na cugu s ekipom i uvečer sreo curu i njenu ekipu vanka. Fino za rukicu i u auto – pravac fukodrom... i to ti ga je moj dan...

Glasnogovornica MUPA Zapadno-Hercegovačke Županije Marijana Bebek Peharović bi to ovako prokomentirala :

"Dana 27.04.2007 godine S.T. (23god) (to bi bio ja) izišao je iz obiteljske kuće u Ljubuškom – predio Plantaža oko 10:30 sati u jutro. Sastao se sa R.M. (36)(moj dragi kum) s kojim je inače u srodstvu da bi mu nakon žučne rasprave prijetio nožem na što je ovaj preplašen predao osumnjičenom novčanicu ili nekakav papir. Potom se udaljio te sastao sa ortacima u ugostiteljskom objektu „Bell – Ami“ u Ul. Petra Preradovića u Ljubuškom gdje se vjerojatno pripremao na još jedno kazneno dijelo. Pohod je nastavio u kladionici gdje su očevici potvrdili da mu je blagajnica predala značajnu količinu novca. Osim toga očevici su utvrdili i da je ušmrkavao nepoznatu tvar te je djelovao omamljeno. Vjerojatno su posrijedi nedopuštena sredstva tj. opojne droge. U kasnim večernjim satima je viđen kako sa osobnim automobilom staje pred grupu djevojaka te jednu od njih prisilno odvodi u nepoznatom pravcu. Istraga je u tijeku, a javnost je će biti naknadno obavještena o slučaju nakon kriminalističke obrade. "

E sad, nakon ovoga već vidim kako me zovu da snimim rekonstrukciju događaja za Istragu...

26.05.2007.

Jel gej stvarno okej?

 

Dok se u Španjolskoj legaliziraju istospolni brakovi te istospolne zajednice u Sloveniji kod nas nije neobično vidjeti da roditelji brane kćeri da se viđa s tamo nekim Matom jer su saznali „od čijih je kuća“



„Nej š njim dok san ja živ ješ čula! Ćaća mu je bija u zatvoru, a rekla mi je i svekrva da je njoj kaza strikin mali da ga je vidija prijatelj njegove svekrve da prigoni nešto iz njemačke" – samo su neke od prijetnji.


Pa sad ti meni reci tko ovdje pretjeruje?

Osobno, ne mogu reći da je homoseksualnost bolest (nešto prijenosno ili naslijedno), ali da je nekakva devijacija – to definitivno. Kad smo već kod tih nekih psiho-devijacija dovoljno je prošetati gradom i vjerojatno ćete naići na nekakvog PTSP-ovca ili shizofreničara. Ti ljudi, ne svojom krivnjom, mogu biti veća potencijalna opasnost za društvo u kojem se nalaze nego tamo neki gejpeder. Ne znam baš z aslučaj gejpedera koji se polijeva benzinom i pali ili gađa bombama. Ako ništa, gejpederi su miroljubiva bića koja gaje istančan ukus za umjetnost i feng-shui. Bar ih tako predstavljaju.

Ne bih rekao čak ni da su od niškoristi i da se baš ništa ne može pametno uraditi s njima. Primjerice današnje nerazvijene zemlje muku muče oko pretjeranog broja stanovnika pa pribjegavaju različitim načinim suzbijanja rastućeg nataliteta.

Za sad nitko nije promovirao homoseksualizam – to bi vjerojatno bilo učinkovito rješenje. Ipak politički ustroj zemlje teško da bi nešto takvo dopustio. No to nije i jedini problem jer znanstvenici već kloniraju živine i djecu na sve strane pa ne daj Bože da ostanemo neplodni dovoljan je jedan fini koktelčić u epruvetama, ćiribu ćiriba i eto malog klončića.

Još samo fali da za nekih desetak godina muškarac bude u mogućnosti da zatrudni tako da bi mali na roditeljski zvao oca i tatu.

U Hercegovini nema službenih gej zajednica. Tu i tamo ljudi pričaju o nekim gej-bojsima al sve je to na „rekla-kazala“. Baš me zanima šta bi se dogodilo da se sad u naš Ljubuški doseli muški gej par koji to svima javno i obznani. Ajmo sad uzet za primjer da imate firmu, koga biste radije zaposlili – njega sa magisterijem ili curu sa trgovačkom za koju sumnjate da je trudna? Točan odgovor glasi: Jebi ga, ne trebamo pederčine ovdje... Hoćete još primjera?

Gej doktor s diplomom i višegodišnjim stažom u poznatoj švicarskoj bolnici. Jel bi njemu u ruke mogli dati...hmm... neki od svojih organa, jer dok ste pod anestezijom tko zna što mu može sve past na pamet. Radije uvalit kuvertu tamo nekom kvazi-doktoru da preko reda dobijete operaciju, pa šta bude – bude.

Image Hosted by ImageShack.us
E da, kad je bila ona gej parada u ZG siguran sam da je netko došao protestirati protiv nje u Dolce&Gabbana majici nakon što je presluša novi cede Eltona Johna, jednih od najpoznatijih svjetskih gejpedera. Da budem jasan – ne podržavam gej paradu, štoviše zalagao bih se za zabranu takvih javnih manifestacija jer takvo agresivno i sektaško promoviranje homoseksualizma kao nečeg što se preko noći mora prihvatiti kao normalno ne drži baš vodu. Svoje seksualno opredjeljenje neka drže u svoja četiri zida, kao i sav ostali svijet, umjesto da djecu šokiraju ljubakanjem dvojice macho-trash look tipova...

Roza je gej boja, pediker i frizer su gej zanimanja , gej ovo, gej ono - od gej četkice za zube do gej auta... Jesu to možda neke predrasude? Nema šanse da će neki automehaničar biti gej iako getriba unt auspuh majster žensko vidi jedino na zidu gdje je okačen kalendar Pamele Anderson iz '94. Mrčavi i znojni, zar to nije san svakog gej muškarca?

Nit sam gej nit poznajem ikoga tko je – al opet da upoznam nekoga tko je ne bih se osjećao baš pretjerano opušteno. Odgoj i utjecaj društva uvijek ostave neke neizbrisive predrasude pa tako i kod mene. Ne bih tražio pištolj da ga smaknem, al ne bih ga baš ni toplo potapšao po ramenu. Prije da bi citirao legendarnog, sad pokojnog Spajića: „Pazi, rođo ima škare!“.

Ipak postoji jedna razlika. Sad da mi netko kaže da je gej, a imati normalnu netetkastu gestikulaciju i ponaša se kao hetero osoba – ne bih imao ništa protiv njega.

Više bih poštovao onog koji kaže : „Jesam, peder sam pa šta?“ nego neku pičkicu (oprostite na izrazu) koja ima deset prijateljica za koje obožava kuhati i gledati „Obične ljude“, a nijednog prijatelja s kojim bi otišao na tekmu lokalnog kluba. Puši one tanke carelia cigarete, ima muving ko Naomi Campbell, piše dnevnik i obožava Mineu. Ma nešto a la Tomislav iz Big Brothera samo što sam ja vidio i gore „primjerke“. A eto i takvi odu u gej vode, samo čini mi se da su, najčešće, oni ti koji primaju.


Ma muško mora biti muško čak i kad je gej!



Slobo l www.poskok.info

05.05.2007.

Perhan kod amidže Arslanagića

Perhan kod amidže Arslanagića

Image Hosted by ImageShack.us

Perhan nije poginuo na kraju "Doma za vešanje"...on se samo pravio mrtav, a zapravo je svojim telekinetičkim sposobnostima skrenuo metke i izbjegao sigurnu smrt. Danas se Perhan vraća življi nego ikad. Nakon godina skrivanja, samoće i depresije, napokon je odlučio kako je vrijeme da krene u novi život...da ode u novi grad i zaboravi sve tragične trenutke svog života...da zaboravi nju...Azru...i njeno dijete koje joj je napravio daidža mu Merdžan...
Na brzinu je pokupio sve svoje stvari i zadnjim dinarom platio burek i kartu za vlak do Zagreba. Stigao je kasne zimske večeri...vjetar je raznosio stare novine po asfaltu...gomila ljudi je vrvjela zagrebačkim ulicama, a Perhan je, sam bez igdje ikoga, sjedio na hladnom pločniku čekajući da po njega dođe amidža Arslanagić. Petnaest godina je prošlo od njihovog zadnjeg susreta i Perhan se pitao hoće li ga amidža prepoznati...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- Perhaneeeeeeeee!
- Amidža, jes to ti svega ti?
- Živ si, Perhane! Živ si bogami! Ipak je gatara dobro govorila!
- Jesam moj amidža, šuti nemoj da me pitaš ništa...vodi me što pre odavde.
- Mnogo mi je drago što te vidim, Perhane. Samo nemoj da se sekiraš...amidža je tu šta god bude trebalo. Nego, ajmo nas dva da proslavimo tvoj dolazak. Biće muzika, biće žene, sviraju trubači, a za pare nemaš da brineš - ima amidža kolko ti srce želi! Ima da se osećaš ko kod kuće!
- Može amidža, kako god ti kažeš...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- Konobar, daj meni dupli štok i daj malom šta će da pije!
- Nemoj amidža, nije mi baš do pića...
- Eee, moj Perhane, jebemu leb, pa što nećeš da piješ?!
- Bolje da ne pijem...kad popijem odma se setim Azre i...jebiga...
- Nije vredno sine! Ionako je tuđe dete nosila! Popij malo, proveseli se! Pogledaj kolko žena na jedno mesto. I ja sam nekad bio ko ti...voleo sam Ramziju više nego ikog, al jebiga, nisam imo para ko Hasan... Tugovo sam u početku, al onda sam svatio da je najbolji lek za ženu - druga žena. A dve još bolje! Večeras ćemo nas dva da se zezamo i da više zaboraviš tu Azru zauvek! Vidi kolko lepotica ovde ima! Popij ljutu sa svojim amidžom i nema da brineš...
Ajde, nemoj da ljutiš amidžu. Popij jednu pa ću nešto da ti dam!
- Oćeš da mi daš novu ćurku?
- Ma kakva ćurka, budalo! Nije ćurka više mamac za devojke! Danas se one pale na nove nokie. Evo ja ću tebi da dam svoju nokiu, nedavno sam je kupio u Nemačka, tako ćeš lakše da priđeš devojkama.
- Pa dobro amidža, onda može jedna rakija.
- Taaaako, to je pravi čovek! Ako može jedna, mogu i dve... Osećam da je večeras tvoje veče!

Dok su cigani trubači bez prestanka znojili raju zvukovima svojih pjesama, Perhan se sve više opuštao uz piće i muziku.

Image Hosted by ImageShack.us

- Perhaneeee, evo priveo sam jedno devojče samo za tebe. Vidi je, lepša od Azre! Ajde, nemoj da se stidiš!
- Lepa je, amidža, nema šta...al neka još malo...dobro mi je i ovako. Ne moram odma prvo veče svašta da radim...
- Šta si se stiso?! Nema kad vreme da se gubi! Naučiću ja tebe šta pravi muškarac treba da čini sa ženama. Popij još jednu pa ćemo da igramo.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- Dobar si, amidža! Pravi švaler... Da bar ja mogu bit napola ko ti. Gde bi mi bio kraj?!
- Ajde, Perhane, ne pričaj svašta. Ti ima da budeš bolji od mene. Vidi kako si lep! Još si mlad i hiljadu žena čeka u redu na tebe... Jesi primetio kako te sve devojke gledaju isto ko daidžu Ahmeda kad je dotero novu mečku u selo, a?
- Pa primetio sam...
- E pa to ti je znak da možeš da dobiješ šta god oćeš samo moraš fino da im priđeš...ajde, popij još jednu pa otiđi do ove devojke levo od šanka. Dao sam ti nokiu, idi pa je lepo pitaj broj... Ajde da vidim šta znaš i umeš sam, dok se ja zabavljam s drugaricom...

Image Hosted by ImageShack.us

Jedna rakija za drugom i Perhan se potpuno opustio i prepustio magičnim čarima noći, pjesme, plesa i djevojaka. Ohrabren prvim uspješnim dobivenim brojem, nije stao, već je sa svakom sljedećom curom išao još korak dalje. Nakon treće je shvatio kako je amidža bio u pravu. Azra je ostala daleko iza...svakom minutom sve dalja i dalja...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Učenik je već prvu večer prestigao učitelja, pa je učitelj mogao samo s nestrpljenjem iščekivati kad će mladom Perhanu ponestati gasa. Ali nije ni on trošio vrijeme uzalud...

Image Hosted by ImageShack.us

Amidža kao da je stvarno imao pravo...bila je to Perhanova večer...
U tom silnom zanosu svih osjetila Perhanu su se iznenada vratile i telekinetičke moći za koje je mislio da ih je izgubio zajedno s Azrom...

Image Hosted by ImageShack.us

Oduševljenje tom spoznajom ubrzo je zamijenio strah od prošlosti koja je za njega predstavljala nikad riješenu enigmu. I kao za inat, kao da se i sama sudbina urotila protiv Perhana, začuli su se zvuci pjesme Ederlezi: Same amala...oro kelena...oro kelena...dive kerena...

Image Hosted by ImageShack.us

...sa o Roma, babo, babo
sa o Roma, o daje
sa o Roma, babo, babo
ej, Ederlezi
sa o Roma, daje...


Azra! Azra! Azraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...


Igrali:
Perhan - Slobo
amidža - Aarsla

15.04.2007.

Slikaćim mobitelom po Hercegovini * 2.dio

 

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Hercegovci su oduvijek išli ukorak s najnovijim tehnologijama, ali su i ljubomorno čuvali tradicionalne vrijednosti, što se vrlo lijepo može primijetiti iz sljedeća dva prizora.


Image Hosted by ImageShack.us

S pazara ili na pazar? Kućni ljubimac koji obožava vožnju golfom ili posljednje putovanje na čakiju osuđene koze? Tko će ga znati... U svakom slučaju, zanimljiv način prijevoza stoke sitnog zuba.


Image Hosted by ImageShack.us

Ljubuški taksit i mjesna legenda na svom radnom mjestu.


Image Hosted by ImageShack.us

OrGinal roba oduvijek je bila cijenjen proizvod na hercegovačkim vašarima.


Image Hosted by ImageShack.us

I Hercegovina svoj Černobil ima! Aaaaa, zato oko Ljubuškog djeca broje do 100 na prste…

Spešl tenks tu Dr. Arslanagić for koments

02.04.2007.

Rambo Ama-de-ustaj iđemo u život (ili kako smo upoznali Mladu)

Aarsla: Di ćemo večeras?
Slobo: Šta ću, di ću, kurac?!
Aarsla: Aje bola, ima Rambo u Akvarijusu, bit će žena!
Slobo: Iđi jebate, otkad te Bojka Runje ostavila samo ti žemske na pameti, a triba ujtru ustat na posa.
Aarsla: Oš vozit il neš? Ja plaćam ulaz.
Slobo: Aaaa more... (teško odbit čim je nešto džabe)

Image Hosted by ImageShack.us

I tako krenusmo s mercejdeson u nove akcije. No, ovo nije bio samo puki izlazak već i potraga za mladim nadama jerbo ipak smo mi menadžeri za istočno-zapadno evropsko tržište.
Na licima prisutnih vidjelo se strahopoštovanje, al ne prema Svjetskom Mega Caru, pa su stidljivo tražili da ih primimo u svoju „Baja Trejd" agenciju koja se bavi svim i svačim: od odaj-dodaj-privezi priko granice, do jami-zajebi-nemoj nikom kazat da sam mazno.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Neki su dobili podsjetnice, a rijetki čak i slikanje s potencijanim poslodavcima. A što se tiče onog debila od Ramba, on je, očito dekoncentriran zbog navale na „Baja-Trejdovce" i manjka pozornosti, odradio i sado-mazo show ne bi li publiku bar malo prisvojio.
Koncerat završio, a mi tek počeli... Prvo nam se javila Paris Hilton sa željom da snimi nastavak svog filmskog uratka uvjerena da ćemo joj mi izaći u suset. Jok! Šta će nam takva, eno su i na televiziji počeli govorit da Kejt Mos look više nije IN i da su obline u modi.

Image Hosted by ImageShack.us

Nakon brojnih ponuda i prilično nezadovolj(e)nog Aarsle, dogodilo se nešto što nismo ni u snu očekivali. Crvenokosa rasna ljepojka, kakvu nećete nać ni na eRTeeLu poslije ponoći, pozvala nas je na ples na glavnom podiju. Od silnog iznenađenja Aarsla je neartikuliranim zvukovima u znak odobravanja prihvatio poziv... A onda - raspašoj.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

A ona igra vrti se kao čigra...

Mlada je u stilu Demi Mur otplesala jednu vrstu erotičnog striptiza, ali bez skidanja... Nije bilo ni potrebe za tim jer ponekad je bolje ne vidjeti sve, ostaviti nešto i za drugi put. Opijeni i omamljeni njenim čarima u vrtlogu iz kojeg povratka nema, znali smo da je ona ta. Ona je prava žena s kojom imamo budućnost ma gdje god bili i šta god radili.
Nije prošlo dugo dok nije počela puštati sokove na sve strane... Korak lagan ko u balerine me bacao u trans dok sam je pokušavao uzeti Aarsli iz naručja. No ipak sam shvatio da ona više želi njega nego mene. Možda je do cipela, a možda jednostavno voli dlakave... I kakav bi ja bio prijatelj da mu priotmen žeMsku? Ova je imala nešto posebno...isto ko Bojka Runje kad bi igrala guda i ćemlija i niko joj u selu nije bio ravan...

Image Hosted by ImageShack.us

I zanesen tom ljepotom dobih volju zaaa životooom je stih koji bi možda najbolje mogao opisati te trenutke s Mladom....

Prljavi ples, Pakleni Šund? Ma kakvi, ovo je za klasu iznad toga...
Ovih dana očekujemo potpis ugovora s Mladom i instantnu afirmaciju u novom serijalu „Plesa Sa Zvjezdama" .
Plesni partner? Pa ko bi drugi neko naš dragi prijatelj Milan Bandić...

Zvijezda je rođena!


Slobo -> http://slobo.blog.hr (ili ti ga http://muuki.blogger.ba)

Aarsla -> http://aarsla.blog.hr

28.03.2007.

Zagreeeeb Zagreeeeb : U potrazi za izgubljenim duhom Špice

 

*Prije čitanja bi bilo poželjno skinuti soundtrack za post*

Nakon cjelotjednog redovitog studiranja ili možda radnog tjedna, svaki čovjek odnosno žena odnosno Vjekoslava Bach koji drže do sebe, trebali bi se pojaviti na subotnjoj špici. Tako barem kažu...
Mjesto je to na kojem se okpulja cvijet Hrvatstva; probrana elita Homo Sapiensa što obitavaju na našim područjima; najljepše ženke i najuspješniji mužjaci odjeveni u najkrasnije ruho... A svi oni koji s podsmjehom gledaju na takva mjesta, neka se slobodno upitaju šta su značajno napravili u životu. I nek crknu. Jer ionako svi znamo da su jadnici samo ljubomorni i da, ustvari, svim srcem žele biti poput poznatih lica sa špice. Ali jednostavno ne mogu...
I ja bih htio biti dio toga. Čemu kriti...

Marljivo sam učio svojski se trudeći ostvariti svoj "american dream"...čak sam prestao ići u kladionicu i sav sam novac štedio za trendi krpice koje će mi lakše pomoći da se uklopim u visoko društvo...
Već u utorak sam počeo osjećati leptiriće u trbuhu i sve teže sam mogao zaspati... Od četvrtka nisam spavao nikako, a u petak navečer sam čak i povratio zbog silnog uzbuđenja što ću sutra napokon prošetati špicom. Sreća što nisam neki pretjerani emotivko inače bi Paloma ostvarila znatan porast prodaje na ovom dijelu tržišta. I bolje je tako...ionako na špicu mogu samo pravi muškarci. Ili gejevi. Ja ipak želim biti ovo prvo...

Image Hosted by ImageShack.us

...jednako kao i moji jarani koji su skupa sa mnom kročili nogom u tramvaj koji nas je odveo do centra grada. I nemoj da bi netko slučajno pomislio "Vidi seljaka, nemaju ni za auto!"...jok to! Mi smo samo ekološki osviješteni.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Klišejska slika, al jebiga...onaj tko se nije slikao ispod bana nije ni bio u Zagrebu... Komšije će se požderati od zavisti kad se vratimo. To je najbitnije...

Image Hosted by ImageShack.us

Okej, na špici smo...sad bi valjalo i popiti po jednu. Gdje ćemo, šta ćemo? Pitamo nekog pristalog mladića da nam kaže koje je trenutno naj-in mjesto u gradu.
Veli on: "Hmm...kaj ja znam...Khala."
Velimo mi: "Dobro, brate."
Veli on na to: "Al daj, molim te, obuci neš drugo. Imaš tu Pierre Cardin shop pa daj si pogledaj nekaj!"
Velimo mi: "Dobro, brate!"

...

Image Hosted by ImageShack.us

"Pošto kilo odijela, domaćine?"
"...:domaćinov pogled ispod obrva:..."
"Dobar ti ovaj sako. Pošto?"
"3 000 kuna + hlače isto toliko."
"Aaaaa prrrrč...! Znam da serem svašta, al pare još nikad nisam posro. Živio rođo. Al isto malo pričaš ko žensko..."
"...:domaćinov pogled ispod obrva br.2:..."

Eto, malo je falilo da obnovimo garderobu, al valjda i bez toga možemo u Khalu. Vjerojatno će tamo i osoblje biti ugodnije...
Došli. Ušli. Sjeli. Lozu naručili.

Image Hosted by ImageShack.us

Zašto me konobar gleda kao da sam mu silovao sestru?! A ja pošten čovjek, uvijek sve petice iz vjeronauka...
Zašto mi zabranjuje ples?! A tako fina muzika svira...budabar se pjevač zove...nabavit ću njegov CD podhitno!
Jesam li zato drhtao tjedan dana - da me konobari finih kafića i prodavači skupih odijela gledaju kao da sam gubav? Je li ovo šipca koju sam tako silno žudio? Je li ovo, nakon ispadanja Kedže, još jedno razočaranje u mom životu? Izgleda...
Ajmo mi dalje, ovo mjesto je predepresivno za ovako lijep dan. Valjda ćemo pronaći pravi duh špice i vidjeti barem jednog celebrityja. Nazad niz Tkalču prema Trgu! Špicerska je tuga pregolema...

Image Hosted by ImageShack.us

Rakija i pjesma oduvijek su bili najbolji lijek da se zaliječe bolnog srca rane pa smo zato svrnuli u prvu birtiju koju smo našli na Trgu – ZUSP. Pa i nije baš neko fensi ime...sve mi se čini mi se da sam čitao o nekakvim Buldozima...al ajde. Neka nas tu 10 minuta. Valjda će bit dovoljno da se ispere gorak okus...pregorak...

Image Hosted by ImageShack.us

"Mlaaaaaaaaada, daj nam pit! Nije bitno šta, samo nek je ljuto..."
A mlada je i više nego legenda. Iako nema ni borosane, ni kutu, ni zlatan zub... Eee, da je barem mlađa 20 godina...ne bi mi mater više kukala "Ženi se, sine!"...

Image Hosted by ImageShack.us

Okrijepljeni toplinom ovog divnog mjesta i obnovljene nade kako ćemo pronaći pravi duh špice, otvaramo vrata ZUSP-a i krećemo...ne bojimo se i ne sumnjamo...
Kraj izlaza je lokalni svirač rastezao harmoniku tkajući note u najljepše melodije. Kao da ga je sam Bog poslao...kao zimu Rusima četrdesetdruge...
"Kralju, deder nešto od Miše!"
"...?!" (svirao je Jesen stiže, dunjo moja...)
"Ne znaš? Nema veze, znamo mi... Samo ti sviraj iz G dura!
Ako me oooooooooooooooostaviiiiiiiiš..."

Image Hosted by ImageShack.us

Je, je...ima nekih stvari koje ne može platiti ni mastercard.
"....i nebo će plaaaaaaaaaaaaaaaakatiiiiiiiiiiiii izgubit će sjaaaaaaaaaaaaaaa...Bokte, jel ono Milan?! Mileeeeeeee, aj nam budi dirigent! Mi smo tvoji, ti si naš! Ajde Mićo, majketi. Ma znaš ti to... Kako si mogo u Lisinskom?"
Ali Mile nije bio u von Karajan điru, pa smo se, eto, morali zadovoljiti s par njegovih riječi koje ćemo pamtiti dok smo živi...i prepričavati svojim unucima. Mile je velik!

Image Hosted by ImageShack.us

Popili jesmo, zapjevali također, al tko je vidio gladna junaka? Valjalo bi i zamezit štogod prije nego pođemo do Cvjetnog trga (jedna gospođa nam je rekla da se tu, zapravo, odvija špica). McDonald's je bio prva opcija. Ne možeš od sramote biti u Zagrebu, a ne posjetiti McDonald's...
"Daj meni taj hamburger u dva reda...ajvar za prilog...male ćevape, s kajmakom ako ima...sladoled i dvije krofne."
"Ali gospodine, nem..."
"Dobro, brate, daj šta ima...gladan sam."

Image Hosted by ImageShack.us

Pojeli smo sve u 2 (slovima: dva) zalogaja... Boktemazo, ajmo odavde dok nismo crkli...pa ovdje se ne bi najela ni anoreksična mačka Sunčice Lalić skupa s maloumnom gazdaricom. Nego, fino ćemo mi u dućanu kupit šta nam treba pa ćemo sjest ko ljudi i zamezit.

"Mlada, deder nam dva kruva, kilo tirolske, teglu krastavaca...šta ćemo pit?...aj daj nam toju Sky colu."
"Izvolte dečki. Još nekaj?"
"Kusur."

Image Hosted by ImageShack.us

Lokacija ispod banovog kipa je bila najljepše moguće mjesto za uživanje u sunčanom danu i blagodatima prehrambene industrije.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

"Ma ko bi sad išo do Cvjetnog...nisam manit!"

Ništa mi neće ovi dan pokvarit....stipšuvari vari, stipšuvari vari...

Maznuto s aarslinog bloga (no rajts rizrvd)*
Performed by : Aarsla himfelf (glavom i trenerkom), Aarsla crew, Piško (onaj s debilnim naočalama, kratkim pantalonama i smeđem sakou), Rade (soluf boy sa šeširom i torbakom) i moja malenkost (glupan u crvenoj kombinaciji).

16.03.2007.

Zbari me, jami me, oću ti bit žena!

 

 

Kada bi izmislili čitač misli, vjerujem da bi ovo očitali u većine cura/žena koje pohode manifestacije s narodnom glazbom. Fenomen koji je prisutan kod nas u Hercegovini, zračio je ovog ljeta i u Makarskoj, u nedavnom znanstveno-psihološkom istraživanju ekskluzivno za Moj Kamen...
Iako su u brojnim tekstovima iznešena različita mišljenja o narodnoj glazbi, ovaj put sam se
orijentirao na muško-ženske odnose na takvim okupljalištima. Tko baca udicu i kakvim se mamcima koristi možete pročitati u sljedećem tekstu.

Žene se u pravilu pojavljuju u manjim grupama, dok nije neobično vidjeti čopor momaka crvenih u licima kako nazdravljaju na šanku, pritom se brišući potkošuljom jednog od prisutnih koji sjedi polugol s blaženim izrazom na licu. Naravno žene su te koje načinom odijevanja pokušavaju privući pozornost, jer atributi u stilu - velke sise, dobra guzica su poput magneta, pogotovo ako se dotična obuče ko Lepa Brena prije dvadesetak godina. Mjerila vrijednosti su u što kurvanjskijem izgledu, kolko mala more popit i dâ li se krećat, a pitanja poput «Ej, a šta ono ti studiraš?» su i više nego besmislena u takvom okružju...
Dakako, žene su tu čak i agresivnije nego na nekim drugim mjestima, što znači da možete doživjeti štipanje i nabacivanje od neke cure koja ima dva metra preko leđa, brkove i dvije lokve ispod pazuha.

Image Hosted by ImageShack.us

Tipičan razgovor između žena izgleda ovako:

Valentina: A je vruće ovdi, srićon jučer san se
istuširala.
Maja: Je brte, al ima lipi momaka...
Valentina: A, moja Maje, viđe li ti onog tamo
što se naslonija na stup, na kocku ošišan?
Maja: Njega? Pa on ti je od moji kuća, rodom
iz Vašarovića, al živi ovdi jer mu ćaća ima
neki biznis.
Valentina: Nako, nije loš, cakula mu se onaj
križ ispod vrata i vazda vamo gleda, meščini
da ga i ja odnekle znadem.
Maja: More bit – Marijo Mihaljević ti se on zove.
Valentina: A...poznato mi je, al ne mogu se sitit di
san ga vidila.
Maja: Bona, on ti voza BeMWeja 325i ajnšpric,
metnija nove felge sedamleske neki dan i dvi rore
nazad.
Valentina: Aaaaa sad ga se sićam, neki dan ga vidla
u zubara – izlazi ljut i kaže: «Iđi, jebate, neću ja dat
pesto maraka za zube kad za te pare mogu kupit
dvi nove felge».


Image Hosted by ImageShack.us

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna, a ne slučajna. Uistinu postoje ljudi koji će, umjesto stavljanja dva-tri prednja zuba radije staviti par felgi ili novi spojler. To me baš toliko ne iznenađuje jer ipak je kod nas identificiranje osobe s vozilom i više nego česta pojava. Znači, kad ti netko kaže ime – ti nemaš pojma tko je, al kad ti kaže što dotični vozi (to ide kao prezime) eeee onda ti se upali svjećica... Samo što tu svjećicu, bar po mom mišljenju, treba promijeniti...

Muškarci imaju drugačiji pristup, iako ponekad životinjski nagoni prevladaju pa je «pajdo jami ispod pasa, a ona ni pet ni šest i njeg isto». Primijetio sam da su se i oni donekle osuvremenili pa umjesto ultra-stereotipnog upada «Mala, štaš popit?» koriste svoj šarm u vidu trljanja stražnjeg dijela tijela ispod leđa o stražnji dio suprotnospolne osobe, izvodeći neku vrstu ritualnog plesa prije parenja.
Suvremeni «back to the roots» ples.

Image Hosted by ImageShack.us

Evo jedan od upada (naravno, istinita priča) – pajdo, konobar i djevojče u glavnim ulogama:

Pajdo prilazi djevojci sa senzacionalnim upadom:
«E mala, štos dobra, aje popij nešto. (zove konobara)
Daj meni duplu štok-kolu i njoj šta oće!»
Konobar: (debilni pogled i mig glavom koji zapravo
znači: «Dobra večer, izvolite»)
Mala: «Aaa, more đus.»
Pajdo: «Huaaaa, šta đus, bogareti donesi joj onda cili
tetrapak!»

Na trenutke sam se osjećao izoliranim od mase koja je euforično pjevala «Celo seli šmrče belooo» ( DJ Krmak), nazdravljala i nemilosrdno trošila svoj dohodak teško zarađen mrčavim rukama pod haubom nekog staaaarog mercedesa. Tada se sjetim one Ujevićeve pjesme koja bi dobro pristajala uz neki narodnjački melos.

"Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote."


U prijevodu:

"Aaaa, vruće ti je,
uznojan sam,
Ne znam jel sanjam,
Razbijam čašu, lipo mi je..."


Image Hosted by ImageShack.us

Ipak, kad sam pomislio da sam vidio dovoljno, jedna stvar me je presjekla - prije svake pjesme Disko-Turbo-Folk-Cajka-Jockey je najavljivao «Ovo je za momke na šanku, ovo je za Posušake, ovo je za Široki...» pa sam se nekako nadao da neće reći ono što je upravo slijedilo: «Evo jedna pjesma za Ljubuški i lude Ljubušake» i onda pođe ona pjesma Dragane Mirković «Kosu sam skratila, šminku promeeenilaaaa».
Jednima euforija, drugima stid...
Napokon izlazimo iz grotla, a u prijatelja japanke pune stakla od razbijenih boca i čaša, a noge crne i pregažene od strane jako pristojnih momaka koji se izvinu svaki put kad ti uđu u putanju...ili sam to samo sanjao?

Zapravo, neki dan mi je nestalo National Geografic kanala i to je bio još jedan dodatni razlog mog odlaska na narodnu glazbu. Začudo, tu večer nije bilo borbe za lovinu ili teritorij kao što je to uobičajeno.
Možda zato jer im je taj dan sunce udarilo u glavu dok su širokim repertoarom psovki tjerali okolne kupače. Ipak, jedna od olakotnih okolnosti prilikom upoznavanja sa strankinjama može im biti to što ih ove ništa ne razumiju, a njihov engleski se svodi na «Hau jor nejm iz? Ju iz from Australia? Jes maj tetka iz from Cirih!». Tatin sin glumi galeba, al valjda imaju nešto zajedničko – broj sivih stanica... upravo dovoljno za pravovremenu reakciju tijekom puštanja kvačila i davanja gasa kako bi poboljšali umjetnički dojam i impresionirali prisutne plesnom stražnjeg dijela BeMWeja. Ma braaaavo, duboki naklon - pljesak molim! Još jedna dobra stvar kod ove ljudske vrste je i prilično pozitivna natalitetna politika koja se rukovodi stavom «Zadij ga i ne boj se!». Znači li to da svijet ostaje na njima? Blago nama... I tako, neki uspiju nešto i upecati ili dopustiti da budu upecani, samo što izlazak na svjetlo zna biti neugodno iznenađenje. Uzevši u obzir da se ljudi otrijezne, viđao sam i slučajeve kada je jedna strana bježala glavom bez obzira nakon što se «slika u glavi malo odmutila» pa on/ona i nije baš tako dobar/dobra koliko se to činilo samo desetak minuta ranije...
Eto tako, auto u garažu - kraj. Da, kraj! Nema smisla sad izvlačit neke poante iz teksta... Uglavnom,narodnjaci su zakon, više promila u krvi nego IQ je kul, a tresanje autom je fora. Pozzz!

Slobo / Studentski list "Moj Kamen"

04.03.2007.

O lijepa, o draga, o slatka sramoto...

 

Prije gotovo 60 godina u obiteljskoj kući Jagić u Belom Manastiru roditelji su presretno tepali svom prvom sinčiću Dragi. Nedugo poslije rođenja Drago je pretrpio upalu mozga zbog koje je zaostajao u razvoju.



Idila se ubrzo srušila kao kula od karata te su „obzirni“ roditelji, za tadašnje prilike imućna i dobro obrazovana obitelj, odlučili da Drago ostane u kući. I ostao je. Čovjek je sletio na Mjesec, raspala se bivša država, dobili smo novog Papu, a Drago je još uvijek bio u „kućnom pritvoru“. Televiziju i radio su mu bili nepoznanica, ali je ipak 59 godina vegetirao u malom sobičku bez ijednog prijatelja, bez mirisa proljeća i Djeda Mraza. Bapske priče su ovog puta bile istinite jer su susjedi sumnjali u postojanje još jednog sina u obiteljskoj kući Jagić čiju su siluetu viđali na prozoru.

Drago nije bio jedinac. Dobio je i dva brata koji su danas obiteljski ljudi, a čije žene nisu znale da imaju djevera. Tamni sobičak sa rešetkama na vratima, krevet u kojem Drago cijeli dan očekuje majku da s njom prozbori par riječi jer je ostao na mentalnoj razini dvogodišnjeg djeteta bila je njegova svakodnevica. Postavlja se pitanje: Što bi bilo sa Dragom a ga je majka prijavila centru za socijalnu skrb koji se nalazi samo par stotina metara od njihove kuće. Možda bi Drago pod terapijama i lijekovima umro nakon par godina, ali ipak možda bismo otvorili sportsku rubriku gdje bismo se divili Draginim uspjesima na paraolimpijskim igrama 1972.

Ipak njegovi roditelji su mu oduzeli tu priliku i držali ga zatočenog sve dok i oni nisu umrli. Oni su izabrali umjesto njega i odredili mu život bez vanjskog svijeta, škole i lišili ga svih dječjih radosti. Sramota je bila jača od ljubavi, a okrutnost je prekrila majčinsku nježnost pa je želja za pomoći od kompetentnih ustanova i osoba izostala.Ponašanje njegovih roditelja možemo okarakterizirati kao svojevrstan čin zlostavljanja jer je očito da se nisu potrudili da mu omoguće dobar život s obzirom na okolnosti. Kada bi se otkrio sličan slučaj uz iznimku da su roditelji još živi vjerujem da bi im se moralo suditi kao i zlostavljačima djece.

Image Hosted by ImageShack.us

Danas, nakon što je otkrivena obiteljska tajna Drago je dobio udomiteljicu Valeriju Morić koja se skrbi za njega. Osim što se bolji ljudi i teško se kreće razumije samo par riječi na – Mađarskom. Očekuje ju mukotrpan posao majke koju Drago nikad nije imao. Nakon što ju prihvati nada se da će mu pokazati svjetlo dana koje nikad nije ni vidio, te pokazati stvari za koje nije znao ni da postoje.

Teško je zamisliti da se ovo uopće može dogoditi ali sam siguran da ovo nije jedini slučaj gdje roditelji zbog stida izoliraju svoju djecu od vanjskog svijeta. Do prije par dana mislio sam da se to može desiti samo u „Kućanicama“ gdje majka u podrumu sina drži vezanog dvadesetak godina. Stvarnost je u ovom slučaju bila još i gora jer tko zna što bi bilo s Dragom da je umro prije svoje majke. Ako su ga se već stidjeli cijeli život onda bi ga se stidjeli i pokopati te bi možda i umro bez posljednje pomasti.

Defektolozi danas otkrivaju, poučavaju i osposobljuju za život osobe sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvitku i osobe s poremećajima u ponašanju. Odabir takvog zanimanja je u najmanju ruku – plemenit. Skrbiti se o takvoj djeci nije lagano ali vjerujem da takve ljude iskreno ispunjava sreća kada im omoguće bolji i kvalitetniji život.
Biti mentalno zaostao ne znači nužno i kraj života pa tako imamo razne kreativne radionice gdje djeca sa poteškoćama u razvoju dobivaju jedan novi svijet. Izražavajući se na platnu, izradom različitih figura, pisanjem pjesama zasigurno osjećaju da su korisni ali što je najvažnije – nalaze se u toplom okruženju sa sebi sličnima i onima koji ih razumiju.Drago će uz Valeriju zadnje godine svog života provesti bitno drugačije. Iako je teško očekivati bilo kakve promjene i reakcije osim straha, vjerujem da će barem u nečemu naći zadovoljstvo i na trenutak biti sretan što je živ makar to bilo i u okusu novih slatkiša – koje Drago jako voli.


Slobo / Poskok.info

13.01.2007.

Slikaćim mobitelom po Hercegovini * 1.dio

 

Image Hosted by ImageShack.us
Najnovija furka među hercegovačkom klinčadijom - tko želi biti Milan Lučić?


Image Hosted by ImageShack.us
Desni: Aaaa...dobro ti li igra ova sedmica iz Donjih Hamzića, jelde?
Lijevi: ...jesu mi bezveze ove male pive...vazda žedan...bolje je bilo prije dok su imali
samo teretne...
Desni: Bokte, kako ih šara! Izgubit ćemo dvajes-nula.
Lijevi: Ajmo mi manut po još jednu pa kući na crtani!
Desni: Igraj Služanj, volimo te mi, volimo te mi, volimo te mi!




Image Hosted by ImageShack.us
Model Nike-a za 2006./2007. Nike se probija na tržište zahvaćajući novi segment potrošača - Nike patike, za kopanje i plastenike!


Image Hosted by ImageShack.us
Ali još uvijek ima onih koji iz principa odbijaju kupovati konzumerističke trendi proizvode. Buntovnici s razlogom i rokeri u duši preferiraju Starke.


Image Hosted by ImageShack.us
Svaka modno osviještena baba zna kako je rudenjak ove sezone out, a izlazak na sladoled in... Nasuprot njima, struja konzervativnih i modno zadrtih baba i dalje će inzistirati na rudenjaku i pokazivati kako ih sladoled ne zanima…već bi one, eto, jednu pivu naštasrce.

Image Hosted by ImageShack.us
...i na kraju, mlada radna snaga (na mladima guranje ostaje)...

Slike su objavljene i u studentskom listu MOJ KAMEN

* Spešl tenks tu Dr. Arslanagić for koments


Noviji postovi | Stariji postovi

Balkan.Boy / Extreme Underground
<< 05/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

Linkovi...
Moj drugi blog.../English
Hercegovački forum
Najbolji site za predviđanje rezultata...
Totalna Techno Peglaona

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
42773

Powered by Blogger.ba